U cijeloj ljudskoj povijesti, nemoguće je naći veličanstveniji primjer i priču o iskrenoj i istinskoj ljubavi, kao što je primjer i priča o ljubavi Muhammeda, s.a.v.s., prema njegovom ummetu i čežnja za susretom sa svojim sljedbenicima koji nisu bili njegovi savremenici. O toj neopisivoj ljubavi svjedoče i posljednji trenuci dunjalučkog života, našeg voljenog Poslanika, s.a.v.s. Pa, prisjetimo se tog najtežeg i najbolnijeg trenutka u povijesti ummeta, odlaska Muhammeda, s.a.v.s., sa dunjaluka, kao i njegovih posljednjih oporuka.
Naime, prije preseljenja na Ahiret, Muhammed, s.a.v.s., obavio je Oprosni hadždž i dok je obavljao hadžske obrede, objavljen mu je ajet: ”Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Ma'ida, 3.) Kada je Ebu Bekr čuo taj ajet počeo je plakati. Prisutni ashabi su ga upitali zašto plače, a on je odgovorio: ”Ovaj ajet znači da se približio Poslanikov odlazak sa dunjaluka.” Muhammed, s.a.v.s., vratio se sa Oprosnog hadždža i devet dana prije preseljenja na Ahiret, objavljen mu je posljednji ajet Kur'ana: ”I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti, – nikome krivo neće učinjeno biti.” (El-Bekara, 281.) Na njegovom licu su se počeli primjećivati znaci bolesti. Jednog dana, dok je još bolest bila u začetku, rekao je: ”Želim posjetiti šehidsko mezarje na Uhudu.” I učinio je to. Otišao je na Uhud, stao je ispred mezarova šehida i rekao: ”Es-selamu alejkum, šehidi Uhuda! Vi ste nas pretekli, otišli ste prije nas i mi ćemo vam se, ako Bog da, pridružiti. Ja ću vam se uskoro pridružiti.”
Dok se vraćao sa Uhuda plakao je. Ashabi su upitali: ”Allahov Poslaniče, šta te je rasplakalo?” Odgovorio je: ”Rasplakala me čežnja za susretom sa mojom braćom.” ”A zar mi nismo tvoja braća”, upitali su? Odgovorio je: ”Ne, vi ste moji ashabi, a moja braća su oni koji će doći poslije mene, koji će vjerovati u moje poslanstvo i slijediti moj sunnet, iako me nisu vidjeli.”
Prije preseljenja na tri dana, Poslanikova, s.a.v.s., bolest se pojačala. U tom trenutku boravio je kod supruge Mejmune, r.a., pa je naredio da mu pozovu sve supruge. Kada su došle, upitao ih je: ”Hoćete li mi dozvoliti da ostatak vremena boravim kod Aiše?” I one su, naravno, dozvolile i složile se da Poslanik, s.a.v.s., ostatak svoga života na dunjaluku provede sa njemu najdražom ženom, nakon Hatidže, r.a.
Htio je da ustane i sâm ode u Aišinu, r.a., sobu, ali nije mogao, pa su mu Alija, r.a., i Fadl ibn Abbas, r.a., pomogli i naslonjen na njih dvojicu, Muhammed, s.a.v.s., otišao je u Aišinu, r.a., sobu.
Prvi put su ashabi imali priliku vidjeti da se Poslanik, s.a.v.s., oslanja na nekoga u hodu. Bili su zabrinuti i pitali su jedni druge: ”Šta se to dešava sa Poslanikom, s.a.v.s.?” Uskoro je Poslanikov mesdžid u Medini bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Njegovi vjerni drugovi željeli su da budu blizu njega i da priteknu u pomoć ako zatreba. Jer, oni su njega voljeli više nego sebe i svoju djecu i porodice, i više su se brinuli za njega i njegovo zdravlje nego za svoje zdravlje i zdravlje svojih porodica. Usljed nesnosnih bolova i vrućice, Muhammed, s.a.v.s., mnogo se znojio. Aiša, r.a., pričala je: ”Allaha mi, nisam vidjela da se neko tako znoji kao Poslanik, s.a.v.s.” Zatim je uzela njegovu ruku i brisala mu znoj sa čela. Nije dozvolila da on to sâm čini niti je svojom rukom brisala njegov znoj, već je uzela njegovu ruku i brisala mu znoj sa lica, jer, kako kaže Aiša, r.a.: ”Njegova ruka bila je nježnija, čišća i plemenitija od moje, pa sam zbog toga znoj sa njegovog lica brisala njegovom rukom.”
Zatim je, priča Aiša, r.a., govorio: ”La ilahe illallah, zaista smrt ima svoju agoniju!” Onda se začula galama iz mesdžida, pa je Poslanik, s.a.v.s., pitao Aišu: ”Šta se to dešava?” Odgovorila je: ”Allahov Poslaniče, ashabi se boje za tebe.” Rekao je: ”Podigni me da idem među njih.” Silno je želio ustati, ali nije mogao. U posljednjim trenucima života često je gubio svijest. To mu se desilo i tada, kada je želio izaći među ashabe, pa su ga polili nekoliko puta vodom i svijest mu se vratila. Nošen rukama ashaba, Poslanik, s.a.v.s., popeo se na minber i održao svoj posljednji govor ashabima. Rekao je: ”O ljudi, kao da se pribojavate za mene?!” ”Da, Allahov Poslaniče”, odgovorili su. A onda im je rekao: ”O ljudi, mjesto vašeg susreta sa mnom nije dunjaluk, već moj izvor na Ahiretu. Tako mi Allaha, kao da sada, sa ovoga mjesta, gledam u svoj izvor u Džennetu. O ljudi, ja se za vas ne bojim siromaštva, već se bojim da vam se ne otvore vrata dunjaluka, pa da se natječete u stjecanju dunjalučkih blagodati, kao što su se natjecali oni prije vas, pa da vas dunjaluk ne uništi kao što je uništio one prije vas.” Zatim je rekao: ”Bojte se Allaha u pogledu žena! Činite ženama dobro!” A onda je nastavio: ”O ljudi, jednom Svom robu, Allah je ponudio da bira između onoga što je kod Allaha i dunjaluka, pa je on izabrao ono što je kod Allaha.” Niko od ashaba nije shvatio da Poslanik, s.a.v.s., zapravo govori o sebi i svome izboru, osim Ebu Bekra, koji se nije mogao suzdržati, pa je, plačući, govorio: ”Dali bi za tebe naše roditelje, Allahov Poslaniče! Dali bi za tebe našu djecu, žene i imetak, Allahov Poslaniče!” I nastavio je da ponavlja te riječi grcajući u suzama. Ashabi su se čudili Ebu Bekru i zamjerili mu što prekida Poslanika, s.a.v.s., jer nisu razumjeli o čemu se radi. A onda im je Muhammed, s.a.v.s., rekao: ”O ljudi, niko od vas nije uložio neku vrijednost a da mu je nisam nadoknadio, osim Ebu Bekra. Ja mu ne mogu nadoknaditi ono što je on dao za islam, pa sam to ostavio za Sudnji dan, da mu Allah nadoknadi. Zazidajte i zatvorite sva vrata koja vode u mesdžid osim Ebu Bekrovih vrata.” Na kraju je upućivao dove za njih, govoreći: ”Allah vas zaštitio, Allah vas čuvao, Allah vas pomogao i učvrstio na putu islama.” I kako dolazi u nekim predajama, među zadnjim njegovim riječima, osim upozorenja na čuvanje namaza, bile su: ”Prenesite selam onima koji će doći poslije mene, a koji će me slijediti.”
Nakon toga, ponovo su ga odnijeli u Aišinu, r.a., sobu i nedugo zatim, na njenom krilu, podižući ruku prema nebu i govoreći: ”Ka Uzvišenom prijatelju, ka Uzvišenom prijatelju!”, na bolji svijet preselio je najbolji čovjek koji je hodao zemljom i najodabranji Allahov poslanik, Muhammed ibn Abdullah, s.a.v.s.
Stoga, donosimo što više salavate na našeg voljenog Poslanika, s.a.v.s., i slijedimo njegov sunnet kako bismo zaslužili njegov šefa'at i zagovaranje na Sudnjem danu i kako bi nam bila ukazana počast da nas Poslanik, s.a.v.s., dočeka na svome Havdu i napoji iz svoje mubareć ruke i da se obraduje susretu sa nama.
Abdusamed Nasuf Bušatlić
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.