Simbolika broja sedam u islamu: 7 nebesa, 7 mršavih krava, 7 klasova, 7 u hladu Božijem

Sedam vrsta ljudi u hladu na Sudnjem danu 

Dobro je poznat hadis o sedam vrsta ljudi koji će biti stavljeni u halad Allahovog prijestolja, na Sudnjem danu, kada neće biti drugog hlada osim tog hlada. Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Sedam osoba će Allah dž. š. uvesti u Svoj hlad onog dana kada ne bude drugog hlada osim Njegova hlada: pravednog vladara, mladića koji je odrastao u pokornosti Allahu, dž.š., čovjeka čije je srce vezano za džamiju, dvojicu ljudi koja se vole u ime Allaha, u ime Njega se sastaju i rastaju, čovjeka kojeg pozove lijepa i bogata žena da učini s njom blud a on to odbije i kaže: ’Ja se bojim Allaha!’, čovjeka koji daje sadaku tajno, tako da mu njegova lijeva ruka ne zna šta mu udjeljuje desna ruka i čovjeka koji se u samoći sjeti Allaha pa mu oči zasuze.”(muttefekun alejhi)    

U ovom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas obavještava o tegobama Sudnjeg dana, kada ljudi budu stajali pred Gospodarem svjetova. Sunce će se toga dana približiti i njegova toplota će se povećati pa će se ljudi intenzivno znojiti i pržiti. Toga dana neće biti drugog hlada osim hlada ispod Allahovog Arša. Allah, dž.š., će toga dana u svoj hlad uvesti sedam vrsta ljudi:

1. Pravedan vladar– emir, vođa, funkcioner, upravitelj i slično, ili svako onaj koji bude preuzeo odgovornost za nešto odstvari muslimana pa u tome bude pravedan. Najljepše opisan pravedan vladar je onaj koji slijedi Allahove naredbe stavljajući svaku stvar na njeno mjesto ne idući ni u jednu krajnost. Zato je ovaj hadis počeo sa spominjanjem pravednog vladara zbog velike važnosti i njegovog utjecaja u društvu.
2. Mladić odrastao u pokornosti Allahu, dž.š. – tj. odrastao je privržen ibadetu, ustrajao u njemu i na tome ostao “sve dok ga smrt ne zadesi” kao što to stoji u drugoj predaji, koju prenosi Selman u istom kontekstu. Zaista je mladićeva pokornost Allahu u godinama mladosti jača i sigurnija za njegovu vjeru i bliža je bogobojaznosti.
3. Čovjek čije srce je vezano za džamiju, – tj. čovjek jakom ljubavlju privržen džamiji, odnosno, klanjanju u džema’atu. To ne znači njegov neprestani boravak u njoj. Dokaz za to se nalazi u Malikovom rivajetu gdje se kaže da je njegovo srce vezano za džamiju, kad iziđe iz nje pa sve dok se ne vrati na slijedeći namaz.
4. Dva čovjeka koja se vole u ime Allaha, na tome se sastaju i rastaju– tj. uzrok njihova sastajanja bila je ljubav u ime Allaha i ustrajnost na tome sve dok ne odu sa mjesta sastanka i rastaju se iskreni u toj ljubavi. U ovom hadisu imamo podsticaj na međusobnu ljubav u ime Allaha, jer je voljeti onoga, ko to zaslužuje i mrziti onoga ko to zaslužuje, u ime Allaha sastavni dio imana.
5. Čovjek kojeg je pozvala ugledna žena da učini blud s njom, pa on kaže da se boji Allaha– podrazumijeva čovjeka koga je pozvala žena  koja ima ugled i položaj i ponudila mu se da učini grijeh s njom, a on se sustegao od toga. Allah će mu radi toga za uzvrat dati da bude u Njegovom hladu, kada ne bude drugog hlada.
6. Čovjek koji daje sadaku tako da njegova lijeva ruka ne zna šta udjeljuje desna. U ovom hadisu opisana je vrijednost tajne sadake. Učenjaci kažu da je sadaka dobročinstvo, a njeno prikrivanje je bolje jer je bliže iskrenosti i daleko od toga da bi nas neko vidio. Što se tiče propisanog zekata, njegovo javno davanje je bolje, kao što je bolje javno obavljati fard-namaze u džamiji. Dakle, obavljanje fard dužnosti je bolje javno, dok je nafile bolje obavljati u tajnosti.

7. Čovjek koji se sjeti i spomene Allaha u samoći pa mu zbog toga oči zasuze -tj. iz strahopoštovanja i ljubavi prema Gospodaru. Veliki su fadileti (koristi) plača iz straha i pokornosti prema Allahu i potpune iskrenosti u tome. Da nije iskrenosti ko bi inače zaplakao u samoći.  Allahov Poslanik, s.a.v.s., u drugom hadisu kaže:  „Ko se sjeti Allaha pa mu oči toliko zasuze da počnu padati na zemlju, a sve iz straha prema Allahu, dž.š., taj neće biti kažnjen na Sudnjem danu.“ (Hakim)

www.preporod.com