Na današnji dan je oslobođena Mekka, Fethu-Mekke – Dan povratka u Mekku
Postoje ramazanski događaji, koji su kada ih gledamo kroz povijesnu prizmu imali presudne uticaje na islamska misaona kretanja i ostavili svoje refleksije kroz čitavu islamsku povijest. Prisećanje na ove događaje ima neprocjenjiv značaj na neprestalno obnavljanje i učvršćivanje imana – vjerovanja
Čudne povijesne okolnosti dovele su do događaja Jevmul-Fetha, odnosno – oslobađanja Mekke, 20. ramazana 8. godine po hidžri. Naime, godinu dana nakon sklopljenog mira u El-Mearu, Muhammed a. s. je sa dvije hiljade vjernika krenuo u Mekku da obavi dužnosti hadža – umretul-kada. Na osnovu tačke 6., pomenutog ugovora muslimani su u Mekki mogli ući samo bez oružja i u njoj boraviti tri dana. Za vrijeme obreda u Mekki nije se dogodio nijedan eksces, iako su to stanovnici Mekke priželjkivali i očekivali. Međutim, misija Muhammed a. s. nije bila da ovlada tijelima i materijalnim dobrima, nego da ovlada dušama ljudi i na taj način promijeni život i običaje naroda. Po povratku sa obreda hadža Muhammed a. s. je proveo nekoliko mjeseci u Medini i primao nove vjernike koji su pristizali u Medinu sa svih strana. Od posebne je važnosti za islam i muslimane bilo prihvatanje Šehadeta od strane trojice mekkanskih prvaka: Halid ibni Velida, Amr ibn Asa i Osmana ibni Talhe. Prelaskom ove trojice mekkanskih prvaka na Islam, posebno je bio ushićen Muhammed a. s. koji je Halid ibni Velidu dao počasni naziv Sejfullah. Halid ibni Velid je jedan od najvećih vojih genija u povijesti ljudskog roda. Halid Ibni Velid nikada nije izgubio ni jednu bitku. U septembru mjesecu 629. godine, sedme godine po hidžri, u blizini grada Mute muslimani su pretrpjeli od Bozantijske vojske težak poraz. U toku borbe na Muti blizu granice sa Sirijom, tri komandanta muslimanske vojske padali su šehidskom smrću jedan za drugim. Kada je Halid ibni Velid preuzeo komandu, uspio je konsolidovati redove muslimana, suzbiti napade neprijatelja i mudro povući vojsku prema Medini, i tako spasiti muslimane potpune katastrofe. Ovaj poraz izazvao je u Medini sveopću žalost. I pored poraza od vojske Bizantije na Muti, Muhammed a. s. i ahabima najviše su glavobolje zadavali mušrici Mekke, koji su poraz muslimana od Bizantije iskoristili da prekinu potpisani ugovor o miru u El-Mearu. Mušrici su izvršili strašan zločin nad jednim plemnom koje je bilo saveznik Muhammed a. s. i muslimana. Uvidjevši svoju grešku kršenjem mira, mušrici Mekke šalju svog prvaka Ebu Sufjana da obnovi ugovor o miru. Ebu Sufjan je krenuo u Medinu uvjeren da će obnoviti ugovor o miru, jer je njegova kćerka Umi Habiba bila supruga Muhammed a. s., pa je smatrao da će njena intervencija kod Resulullaha pomoći da se ugovor produži. Dolaskom u Medinu Ebu Sufijan se nadao susretu sa svojom kćerkom, međutim Umi Habiba koja je bila prekaljena muslimanka i nepokolebljiva pripadnica Šehadeta, odbila je kontakt sa svojim ocem, koji je u to vrijeme bio jedan od najvećih neprijatelja islama i muslimana. Pošto nije uspio ostvariti kontakt sa svojom kćerkom i isposlovati njenu intervenciju kod Resulullaha, on se obraća: Ebu Bekru, Omeru i Aliji koji su isto tako odbili intervenciju, što će se pokazati kao mudra odluka. Oni su predložili Ebu Sufjanu da dođe u džamiju i da se sam obrati Resulullahu. Učinio je to Ebu Sufjan. Muhammed a. s. je primio Ebu Sufjana vrlo ljubazo, ali odgovor Muhammeda a. s. bio je vrlo jednostavan: ŠUTNJA. Neobavljena posla Ebu Sufjan se vratio u Mekku.
