Jesmo li upisali svoje dijete u mekteb?

Neka je hvala Allahu dž.š. koji sve zna, koji čovjeka poučava Kur’anu i onome što čovjek ne zna, koji se kune perom i onim što pera pišu. Neka je najljepši i najodabraniji salavat na posljednjeg Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

Svi smo upoznati sa tim da prva izgradnja džamija na našem prostoru biva od strane Osmanlija, 1463. Uz džamije su izgrađeni i mektebi. Riječ mekteb na arapski znači ‘škola’ te samim time uz njihovu izgradnju započinje i stjecanje osnovnog znanja. Mekteb na našem prostoru se suočavao sa brojnim izazovima gašenja. Muallimi su prolazili kroz brojna iskušenja da bi sačuvali mekteb.

Prilikom hutbe koju je održao Edin ef.Memić, Medžlis Travnik, kazao je zanimljive činjenice o mektebu koje nas trebaju podstaći na razmišljanje o našem odnosu prema ovim ustanovama.

„Živimo vrijeme u kojem pojedinac pod pritiskom materijalističko-konzumerističkog društva sve manje ima vremena za ispravan odgoj svoje porodice. Nastojeći odmoriti svoje dijete od petodnevnog školskog programa i svih onih vanškolskih aktivnosti koje se modernom djetetu nude od sportskih, kulturno-umjetničkih i njima sličnih, čovjek sadašnjice sa svojom djecom zaobilazi mekteb. Ne želimo reći da sve vanškolske aktivnosti kroz koje dijete jača svoje tijelo i svoj duh nisu važne, već želimo kazati da među njima i mekteb treba da zauzme svoje mjesto. Upravo iz razloga njegovog cilja koji je gore naveden, ali i zbog samih roditelja. Jer mekteb, kao ustanova u kojoj djeca školskog uzrasta stječu osnovna znanja o svojoj vjeri, kombinujući ih sa drugim znanjima i vještinama koje stječu u školi i van nje mogu postati samo bogatija i jača. Kao stimulativna mjera u tom smjeru neka nam posluži hadis u kojem Poslanik a.s. napominje da sva čovjekova djela prestaju s njegovom smrću izuzev u tri situacije, pa je, kao treću naveo dobro i odgojeno dijete koje za svoje umrle roditelje čini hajr-dovu. Ili, kada u drugom hadisu slikovito objašnjavajući kaže da će muž i žena na Sudnjem Danu biti posebno darivani i čašćeni, u posebnu odjeću odjevani, a na njihovo začuđeno pitanje kojim djelom su to zaslužili, odgovorit će im se, djelom vašeg djeteta koje je na dunjaluku učilo Kur’an. Ovaj izazov rješiv je kao i mnogi prije njeg, najprije uz tješnju komunikaciju na relaciji mu’allim – roditelj(i).
Stoga, mekteb je naš preuzeti emanet, on je istovremeno sredstvo i cilj, on je zavičaj naših duša, a njegovi polaznici su najveći kapital. On je garant naše budućnosti i opstanka u njoj, on je svjedočanstvo za nas ili protiv nas. Da bi ga predali kao emanet budućim generacijama u boljem stanju nego što smo ga zatekli moramo raditi više.

U tom smislu predlažemo svakodnevnu pomoć mektebu u našem džematu, našoj mahali uz saradnju sa našim mu’allimima. Također predlažemo aktuelizaciju uvakufljenja dobara za potrebe mekteba čime bismo oživjeli davno uspostavljenu praksu naših predaka koji su svoja dobra striktno uvakufljavali za rad mekteba imajući pri tom sve stimulativne ajete i hadise koji govore o važnosti trajne sadake, pomaganja nauke, učenika i učenih. Na kraju prisjetimo se riječi Mehmed bega Kapetanovića Ljubušaka koji je u Istočnom blagu zapisao: „Kada se bašča okiti raznim cvijećem, a čovjek naukom i lijepom ćudi, svako bi rado blizu njih bio.“

Jasno nam je da svoju djecu treba da odgajamo u islamskom duhu. Ne dozvolite da odgoj naše djece bude prepušten ovom vremenu. Učestvovati u odgoju djeteta, raditi na izgradnji njegovog morala, etike, ahlaka je najvažnije što možemo dati svom evladu, važnije nego sve drugo na ovom svijetu.
Poslanik s.a.v.s., kaže: “Roditelj ništa vrednije ne može ostaviti svome evladu od lijepa odgoja”.

Priredila: Majida Kavgić